Grupna izložba “Transverzala Rijeka-Ljubljana / Bezgranični prijelaz Šapjane” Aleksij Kobal, Alen Ožbolt, Roman Uranjek, Igor Rukavina, Branko Cerovac, Damir Stojnić
Ciklus izložbi AKUMULATOR 2
Grupna izložba “Transverzala Rijeka-Ljubljana / Bezgranični prijelaz Šapjane”
Aleksij Kobal, Alen Ožbolt, Roman Uranjek, Igor Rukavina, Branko Cerovac, Damir Stojnić
Petak, 04.03.2022. @ 20:00
U petak, 4. ožujka 2022. u 20 sati, u sklopu programa obilježavanja Dana rudara i 101. obljetnice Labinske republike, u galeriji DKC-a ”Lamparna” u Labinu, otvara se izložba “Transverzala Rijeka-Ljubljana / Bezgranični prijelaz Šapjane”, grupe autora: Aleksij Kobal, Alen Ožbolt, Roman Uranjek, Igor Rukavina, Branko Cerovac, Damir Stojnić.
Ovom izložbom, koja okuplja troje umjetnika iz Ljubljane (Aleksij Kobal, Alen Ožbolt i Roman Uranjek) te troje umjetnika iz Rijeke (Branko Cerovac, Igor Rukavina i Damir Stojnić), a koju je koncipirao, producirao te u Lamparni postavio kolektiv Rijeka Underground (Danijela Urem, Branko Cerovac, Igor Rukavina i Damir Stojnić), započinje druga sezona izložbenog ciklusa Galerije Lamparna “Akumulator2”, kog sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH.
Izložba je premijerno predstavljena prošle godine u privatnoj kući jednog od sudionika, arhitekta i slikara Igora Rukavine, u pograničnom mjestu Šapjane, u blizini hrvatsko-slovenske granice. Izložba je nastala kao “transverzalna transgresija” i reakcija na zabranu kretanja i komuniciranja, na pojam “socijalne distance” kojim vladajuće strukture zlorabljuju nužnost pandemijskih uvjeta života. U vremenu ograničavanja prostora i guranja egzistencije unutar skučenih krajobraza “Novonormalnog”, izložbom se nastojalo održati živima kreativne energije koje povezuju ove prostore, gradove, umjetnike i ljude, a koji su se kroz punk-rock scenu, zajedno s tendencijama u suvremenoj vizualnoj umjetnosti formirale još 80-ih godina prošlog stoljeća. Navedeni su umjetnici svojim radovima markirali topos obiteljske kuće Igora Rukavine, kao utopijski, ili njihovom definicijom, kao “bezgranični prijelaz Šapjane”. U tom smislu ovom se izložbom najavljuje i temat idućeg, 4. Bijenala industrijske umjetnosti, koje će se održati ove godine od 17. rujna do 29. listopada, u Labinu, Raši, Puli i Rijeci, pod nazivom “Krajobrazi želje” i čiji će glavni fokus biti upravo na onim umjetnicima koji u svome radu propituju mogućnost ostvarivanja utopijskih, arkadijskih prostora ili, barem, njihova očuvanja.
Rijeka Underground: Transverzala Ljubljana – Rijeka / Transmutacija u Galeriji Lamparna, Labin
( SVJETLOST + TAMA / NEBO + PAKAO – U LAMPARNI )
Imena su ista (T – Šapjane = T – Labin), nekoliko radova, brojeva, znakova, riječi …
No prostor, mjesto, topos, prostorija/-e nisu jedni te isti. Naime, jako su različiti, nužno izdiferencirani, na međusobnoj radikalnoj distanci, drugih pozicija i dimenzija. Priča se umnožila, rascijepila, „podvojila“ na dva mjesta, „bilocirala“, poput Anđela (palih) Svjetlosti. A pad s nebesa na zemlju odnosno u srce „Underground City XXI“ – Lamparne prouzročio je određene izložbeno – konceptualne pomake, posljedice. Ovaj zapis je tek jedan od priloga T-2 – transmutaciji „Šapjane 20 – Labin 22“ na kojoj radimo. Jedna od više mogućih digresija na tu temu. Samo poziv na TM – meditaciju / Trans – mutacijsku, otud skraćenica. T.-M. /. Više „kantovsku“, „romantično“ – idealističku, manje „maharišijevsku“ (Yoga). Ipak, rad na pojmu zahtijeva da ubacim i pitanje / problem transcendencije granica. Ne tek „spoznaje“ već, u našem slučaju svakako, i prostora, koji nije mišljen, ovdje, kao „čista forma zora“, posebno kad skrenemo svoju pozornost odnosno pažnju na staru obiteljsku kuću u malom pograničnom mjestu Šapjane (na samoj meji, međi Hrvatska / Slovenija). U kojoj smo („kod Igora R.“) pred kojih godinu dana priredili „T – 1“ izložbu (uvjetno mišljeno), „Transverzala Lj – Ri“; otprilike „na pola puta“ između „Ljubljane“ i „Rijeke“. Taj prostor, mjesto, nije jednostavno „čist“, niti je prvotno koncipiran kao neka „galerija umjetnina“… Niti je „preobražen“ u čisto-galerijski izložbeni prostor. Tamo se, naravno, i dalje stanuje, živi, ne jedino „artistički“, još manje „muzeologijski“. Nikako „novo/ab-/normalno“ već samo „normalno“, sukladno potrebama običnih, atavističnih, „anakronih“ hominida, primata, kakvi su bili manje-više sve do fatalne „korona-krizne“ godine 2020-te. Za razliku od tog „T-1“ objekta, cijeli Ex-industrijski (ex-rudnički) kompleks u kojem je (i) Lamparna (ne oduvijek Galerija Lamparna) ima vlastitu „techno“, industrijsku i „sanitarnu“ pred-povijest. Tako da je nekadašnja „radna“ i sanitarijska funkcionalna „čistoća“ prostorije koja je tek od ranih 90-ih prošlog stoljeća konceptualno „sublimirana“ u Art – prostor nazvan „Galerija Lamparna“, te krajnje ekonomično i uredno pojednostavljena u to što je tada postala, zadržala izvornu „čistu“ formu, uz radikalnu promjenu funkcije. To je, dakle, nova, suštinski izmijenjena situacija u kojoj se „instalira“, predstavlja, postavlja ova – sada „T-2“ izložba.
Nužno „čišćenje“ materijala, eksponata, strukture postava u neki stroži, rigorozniji, rigidniji „Contemporary Art“-istički poredak u geometrijskim gabaritima čistih zidova „akromatske“ pravokutne Galerije i njenog inventara, zahtijeva od postava – i – promatrača u tom mjernom sustavu oštrije razlučivanje jukstapozicije jasno određenog „registarskog“ broja sudionika i njihovih izložaka u tome sustavu / kontekstu, „okolišu“. „Labin Art Express“, „Lamparna“, rudnički (Pod-) Labin imaju vlastiti topos, „karakter“, te već trodecenijski razvijanu tradiciju uspostavljanja i razvoja „mreže“ ili pak „rizoma“ artističkih odnosa na relaciji Slovenija – Hrvatska (u širem kompleksu, kontekstu Ex-Yu, EU, Svijet, da ne kažemo globalni „New World Order“), tako da se i ova kombinacija osmišljeno uklapa u „LAE-labinski“ sustav korespondencija s retroavangardističkim (NSK), kolektivističkim, ali i individualnim (cum grano salis) umjetničkim fenomenima i protgonistima iz razdoblja 1980 – 2022. Osobno, držim da će sudjelovanje autora kakvi su, svaki s vlastitim habitusom i umjetničkim profilom (Ibidem: C.V. u ovom katalogu izložbe) Kobal, Ožbolt, Uranjek, na poziv Galerije Lamparna odnosno Stojnića, te Rukavine, Urem (CCA, Rijeka Undergound) i mene, značajno nadopuniti bogat popis suvremenih umjetnika koji su bilo samostalno bilo skupno izlagali u Labinu, u toj (su)organizaciji.
Uz poziv na poštivanje danog „mjernog sistema“ s blagim „ublažavanjem mjera opreza“ – da posegnem(o) za „kritično“ nametnutim „tehno-medicinskim“ para-političkim žargonom 20-22 (self-isolation + social distance)! – pozivam(o) publiku na ovaj „underground“ – T- 2 – događaj. Apsolutno u duhu proklamiranog Ustava Podzemnog grada XXI.
AMEN
Branko Cerovac (02.2022.)
Učesnici:
Branko Cerovac, rođen 8.2.1958. u Puli, živi i radi u Rijeci. Filozof (diplomirao na Filozofskom falultetu u Zadru, 1984.) i povjesničar umjetnosti, od 1988. do 2007. kustos u riječkoj Modernoj galeriji odnosno u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, te od 2008. freelancer. S „Labin Art Express“-om i KuC-om Lamparna surađuje od njihova osnutka (Ibidem: Publication of the project „Underground City XXI – European Interdisciplinary Platform“; 2015.; „NucleArt – Manufakture otpora“, Damir Stojnić, Labin Art Express, 2016.). Koautor je i sudionik u projektima „Rijeka Underground“: „Scorpio Rising Exhibition“ (2020. ), „Ljubljana Transversal Rijeka“ (Šapjane, 2020.-2021.), suosnivač je i član Gallery board-a Rijeka Underground (2020. – 2022.). U tandemu sa Slavenom Toljem radio na koncepciji i realizaciji izložbe i događanja „Art/Rat/Tranzicija“ (Rijeka EPK 2020, MMSU, Rijeka). Jedan je od autora tekstova u katalogu izložbe „Introspektiva V.S.S.D.+-Alen Ožbolt“, Moderna galerija Ljubljana, 2020.
Aleksij Kobal, rođen 1962. godine u Kopru, slikar, grafički dizajner, glazbenik i pisac, koji postaje kreativno inspiriran u 80-tima, u doba rastućeg globalnog kapitalizma, političkih prevrata, svjetskih masovnih medija, razlika u bogatstvu te jedinstvene glazbe i mode, koju karakteriziraju hip hop i elektronska pop glazba. Pad berlinskog zida na kraju desetljeća označio je kraj Hladnog rata, ali je to doba obilježila i afrička glad. U to vrijeme među vodeće umjetničke pokrete ubrajaju se Neo Geo, The Pictures Generation i Neo Ekspresionizam, koji su se posebno snažno razvili u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. To je sve imalo snažan utjecaj na generaciju umjetnika koja je odrastala u to vrijeme, uključujući i Kobala koji 1986. završava Akademiju za likovnu umjetnost u Ljubljani. Pored mnogobrojnih samostalnih i grupnih izložbu u Sloveniji i inozemstvu, 2016. bio je dobitnik Nagrade Prešernovega sklada.
Alen Ožbolt, studirao je na akademijama likovne umjetnosti u Ljubljani i Zagrebu te je bio rezidencijalni umjetnik na Umjetničkom Institutu u San Francisku. Od 1984.-1995. nastupao je kao član umjetničke grube “Veš Slikar Svoj Dolg – V.S.S.D.” (Slikaru, znaš li svoj dug?), s kojom je predstavljao Sloveniju na Venecijanskom Bijenalu. Od 1996. djeluje samostalno, te je ostvario brojne projekte i izložbe u Slovenijji i inozemstvu. Bio je stipendist Fullbrightove zaklade pri Institutu međunarodnog obrazovanja u New Yorku, Soros centra za suvremenu umjetnost. Od 2006. radi kao profesor kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, gdje od 2021. ima funkciju dekana.
Igor Rukavina, rođen 1963. u Rijeci, diplomirao arhitekturu na FAGG u Ljubljani 1986. Bavi se arhitekturom, slikarstvom i dizajnom. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu: Zagreb, Trst, Udine, Venezia, Milano, Cividalle dei Friulli… Dobitnik je nekoliko međunarodnih nagrada za slikarstvo. Jedan je od osnivača “clubbing” scene u Rijeci gdje je vodio klubove Quorum, Quorum Colours i Inn.
Damir Stojnić, rođen je u Rijeci 1972. godine, diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2000. godine, te pohađao poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Od 2012.godine zaposlen je kao izvanredni profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. 2015. postaje članom umjetničkog kolektiva Labin Art Express, te voditelj galerije DKC-a “Lamparna” u Labinu. Izlagao je na preko stotinu samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te je dobitnik nekoliko važnih nagrada i priznanja. Živi i radi u Rijeci i Istri.
Roman Uranjek, rođen 1961. u Trbovlju, Slovenija, suosnivač je grupe IRWIN (1983.), Neue Slowenische Kunsta – NSK (1984.) te grupe Novi Kolektivizem (1985). Od 1.1.2002. radi na projektu “Najmanje jedan križ dnevno” koji traje do danas, 2005. započinje projekt “Artist Book”, a 29.06.2008. i foto-dnevnik “Najmanje jedan križ dnevno”. 2015. započinje suradnju s Radenkom Milakom na projektu “Datumi”. S grupom IRWIN, koju uz Roman Uranjeka još čine Dušan Mandić, Miran Mohar, Andrej Savski i Borut Vogelnik, izlagao je na svim najvažnijim manifestacijama suvremene umjetnosti u svijetu.
Izložba u Galeriji “Lamparna”, koju sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, ostaje otvorena do 8. travnja 2022., a može se razgledati isključivo uz prethodnu najavu, svakim radnim danom (ponedjeljak – petak) od 10 do 15 sati.
