Ciklus izložbi AKUMULATOR 2 Ivana Butković “SUNCE U PODZEMLJU”
U subotu, 11. prosinca, s početkom u 20 sati, u galeriji DKC-a ”Lamparna” u Labinu, otvara se samostalna izložba riječke umjetnice Ivane Butković, pod nazivom SUNCE U PODZEMLJU.
Ivana Butković, rođena u Rijeci 1985. godine, 2015. diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (APU), smjer Primijenjeno kiparstvo. Sudjelovala je na grupnim izložbama u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Veneciji, Grazu, Beču i New Yorku. Tijekom studija na APU, kolegij Kostimografija i moda, surađivala je na produkcijama sveučilišnog, poslijediplomskog specijalističkog studija Gluma, mediji, kultura te preddiplomskog studija Gluma i mediji kao kostimograf. Od 2005. – 2009. aktivna je članica Teatra Rubikon u čijim je produkcijama sudjelovala kao izvođač ili kostimograf. Dobitnica je Nagrade Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci 2011. godine i austrijske nagrade Red Carpet Art Award, 2015. Članica HDLU Rijeka od 2021. godine.
SUNCE U PODZEMLJU naziv je izložbe Ivane Butković, koja se sastoji od niza trodimenzionalnih i dvodimenzionalnih objekata te jednog video rada …
Po vlastitu svjedočenju Ivana kao inspirativno izvorište svojih radova navodi knjige Carlosa Castanede, što bez puno dvojbi upućuje na jedan šamanski i spiritualan pristup umjetničkom djelovanju, kroz koje objašnjava sebi svijet i traži vlastitu poziciju u njemu. …
Začudo, Ivanini radovi nisu vizualno vehementni u smislu nekakvih deliričnih fantazmagorija, kako bi se to uobičajeno očekivalo od nekoga tko navodi takvo izvorište (Castaneda) u svom radu. Tu nema ni “horror vacuia” etno-nadrealističkih sklopova koji se utiču atavističkim paradigmama “primitivne” umjetnosti. Posve suprotno, njeni su radovi mentalni sublimati svedeni na vrlo čist, a simbolički bremenit, likovni izraz. Castaneda se često referirao na spiritualni razvoj kroz koji je prolazio, vođen učiteljem-šamanom Don Huanom, kao na “put ratnika”. Taj se put može doimati kao svojevrsna askeza, kada “ratnik” više ne prijanja uz svijet materijalnih pojava i oblika. On se ne vezuje ni uz što, kako bi bio dovoljno “lagan” za putovanje po predjelima, za običnog čovjeka, nepojmljivih stvarnosti. Ta je “ratnička “ filozofija u Ivaninim radovima zastupljena u seriji noževa i različitih sječiva koje je izradila u metalu, a potom, tehnikom suhog tiska, i otisnula na bijeli papir. Noževe je napravila tako da istodobno podsjećaju na ptičja pera. U istome je radu tako simbolički izrazila kidanje veza sa svakodnevnim svijetom (nož), i gotovo bestežinski osjećaj kao rezultat toga, kada nož postaje pero u krilima duha koji se oslobađa svijeta i ograničenja njegove gravitacije, što se opet kontekstualno nadovezuje na njen istoimeni video rad (“Gravitacija”). U tom videu vidimo stopala umjetnice koja su zagazila u gusti sloj ljepila i pokušavaju se bezuspješno odvojiti od ljepljive površine. Rastegnuti slojevi ljepila, između njenih stopala i poda, predstavljaju oblik u stalnoj mjeni, skulpturu u neprekidnom gibanju. Ona posreduje osjećaj zarobljenosti materijom, ali ga istovremeno preobražava u estetsku činjenicu koja magnetizira svojevrsnom ljepotom. Ona poetizira našu mračnu zbilju, ali ne čine li i sva najvažnija djela u umjetnosti to isto? U ostalim je radovima autorica kao osnovni materijal koristila vlastitu kosu. Na dva rada jednostavno ju je uokvirila, dok ju je na trećem iskoristila, umjesto konjske dlake, kao strune gudala.
(izvadci iz predgovora kataloga, Damir Stojnić, prosinac 2021.)
Izložba u Galeriji “Lamparna”, koju sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, ostaje otvorena do 31. prosinca 2021., a može se razgledati isključivo uz prethodnu najavu, svakim radnim danom (ponedjeljak – petak) od 10 do 15 sati.
