U petak, 19. prosinca 2025., u DKC-u Lamparna otvaraju se dvije izložbe:

Labin Art Express XXI u sklopu projekta Klub mladih „Klub 21“ DKC-a Lamparna ove je godine pokrenuo ciklus izložbi „Budućnost je sada“, mladih (do 30 godina), nadolazećih umjetnika iz Istarske županije, koji bi u budućnosti mogli postati nositelji istarske i nacionalne suvremene umjetničke scene. Program, kog sufinancira Istarska županija – Upravni odjel za kulturu i zavičajnost, provodi se u suradnji Damirom Stojnićem, pročelnikom odsjeka primijenjenih umjetnosti na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i umjetničkim voditeljem L.A.E. XXI, koji je odabrao tri studentice diplomskog studija na APU Rijeka da ove godine održe svoju prvu samostalnu izložbu u DKC-u Lamparna. Cilj programa „Budućnost je sada“ je ne samo poticanje stvaralaštva mladih u Istarskoj županiji, nego i educirati nadolazeće umjetnike kako da samostalno isproduciraju, organiziraju i postave vlastitu izložbu, uz pomoć mentora, Damira Stojnića i Deana Zahtile (L.A.E. XXI)

Nakon što su se labinskoj likovnoj publici predstavile Tea Rajković i Marta Licul, u petak, 19. prosinca 2025., u 20 sati, u DKC-u Lamparna otvara se izložba slika Gaie Komšo pod nazivom „Succus“.

Gaia Komšo iz Pule, likovnim se stvaralaštvom bavi od malih nogu, te već 2013. godine sudjeluje na međunarodnoj izložbi u Japanu gdje biva nagrađena priznanjem Kanagawa Prize. 2016. upisuje Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli, gdje na drugoj godini izabire smjer Grafički dizajn. Tijekom posljednje godine školovanja, u sklopu programa Erasmus+ (2020.) i u organizaciji HDLU-a, sudjeluje na dvotjednom usavršavanju u Grazu, pod mentorstvom umjetničkog kolektiva “Roter keil“, koji čine mladi, perspektivni umjetnici iz različitih područja, gdje je stekla brojne nove stvaralačke vještine i proširila vlastite umjetničke vidike, te njena skulptura od epoksidne smole i crnog metala biva izložena u galeriji „Centrum“ u Grazu. Također u sklopu Erasmus + programa, sudjeluje na umjetničkoj razmjeni u Mariboru, koja je završila skupnom izložbom u MMC Kibla. Srednju školu završava 2020. godine, nakon čega uzima godinu dana pauze, tijekom koje volontira u galeriji Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika (HUiU), te sudjeluje u dvije radionice izrade polaroida. Jedna je od 12 mladih umjetnika i dizajnera iz Istre koji su sa svojim radovima sudjelovali u izradi Kalendara Istarske županije za 2022. godinu.

2021 godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Odjel primijenjene umjetnosti, smjer slikarstvo. Krajem prošle godine sudjelovala je na izložbi “Ženski vrt”, autorice Lee Maravić, u galeriji SKC u Rijeci, o ove godine i na grupnoj izložbi “Video, animacija i digitalne umjetnosti”, u izložbenom prostoru Srce V.B.Z.-a u Rijeci, organiziranoj povodom dvadesete godišnjice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

Nakon toga, u 20:30 sati u Galeriji “Lamparna održat će se otvorenje posljednje ovogodišnje izložbe iz ciklusa “Pneumatici” (2024.-2026.), kog sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH: izložba fotografija Darka Bavoljaka pod nazivom “Povratak”.

„Dugi niz godina kroz protekla tri stoljeća filozofi vremena brinuli su o božanskoj vječnosti, apsolutizmu i kantovskom idealizmu. Aktualna fiksacija na sadašnjost, i pitanje je li ono stvarno obilježje svijeta, hir je 20. stoljeća. (Emily Thomas)

Zamislimo sad na trenutak jednog fotografa. Zamislimo konkretnog fotografa, Darka Bavoljaka, kako mu je, kao i mnogima od nas lockdown donio ogromnu količinu slobodnog vremena. Zamislimo kako ni sekunde nije dvojio što će s tim neočekivanim darom, već je uzeo za sebe ono što mu je dobro poznato, što iskustveno razumije i čime vlada, u što vjeruje, što mu je nedostajalo i što bez ikakve sumnje jako voli.

Posegnuo je za velikoformantnom kamerom i odlučio ponoviti iskustvo, koje mu je, prema njegovim riječima, u predkoronsko doba kratkih rokova i ubrzanog života bilo nezamislivo. Otisnuo se u dubine zagrebačke Medvednice, provodio tjedne iščekujući i formirajući pravi kadar. Dozvolio si je da čeka. Da misli. Jednostavno da bude.

Sasvim je sigurno da je velik broj ljudi, nakon prvobitnog šoka, lockdown jednako kao i Darko doživio kao veliku priliku. Kao mogućnost da se konačno posveti onome za što odavno nije imao vremena. Zaboravljenim hobijima. Davno započetim poslovima. Ljudima. Sebi. Bez sumnje, mnogi su razdoblje prisilne samoizolacije prepoznali kao mogućnost povratka.

Ipak, ne smijemo smetnuti s uma da svaki pokušaj povratka nosi opasnost suočavanja s nepovratnim gubitkom. Nosi rizik razočaranja. Najprije si uvjeren da ćeš zakoračiti na sigurno tlo, u poznato, a zatim ti se pod nogama razjapi praznina veća od svog dosadašnjeg iskustva. Vratiti se sebi i naći nešto neočekivano jedna je stvar, vratiti se sebi i ne naći ni traga proživljenom nešto je posve drugo. „Promatrajući šumu, na vlastito iznenađenje, više nisam vidio isto ono što sam gledao prije korone. Pandemija je zauvijek promijenila poimanje slobode, prostora stvaranja te ujedno i percepciju gledatelja.“, piše Darko Bavoljak u Izjavi o radu. Više nije vidio ono što je gledao prije. Nije vidio, jer toga nema. Ponovljeno iskustvo više nije isto ono događanje od ranije, što već samu ideju povratka čini apsurdnom. Misao je to istovremeno zastrašujuća i oslobađajuća: vrijeme ne postoji u realnosti.

(izvadak iz teksta kataloga “O nemogućnosti povratka”, Iva Posoli, 2021.)

Darko Bavoljak (1961.) rođen je u Zagrebu. Završio je studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija aktivni je kroničar i protagonist nekih od ključnih događanja koja su definirala Zagreb tih godina kao urbanu i liberalnu sredinu. Radovi su mu objavljivani u Poletu, Studenskom listu, Svijetu, Startu i mnogim drugim tadašnjim novinama i časopisima, kao i u monografijama, katalozima, knjigama i stručnim publikacijama. Iako po profesiji filmski snimatelj, po vokaciji i svom ishodištu je fotograf, koji kroz bliskost i prepoznavanje s likovnim umjetnicima neoavangardnog konceptualnog usmjerenja ostvaruje niz zanimljivih fotografskih ciklusa i video radova. Društveno je angažiran na području kulture sjećanja i demistifikacije političke autokracije.

Radovi mu se nalaze u privatnim kolekcijama, te u zbirkama MSU-a i MUO-a u Zagrebu, MMSU-a u Rijeci, Galeriji umjetnina u Splitu i Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Realizirao je više filmskih ostvarenja, među ostalima Stupid Antonio presents (2006.), Goli otok (2012.), Urbi et orbi (2013.) i MMC (2020.).

Obje izložbe mogu se pogledati do 31. prosinca 2025., samo radnim danom (ponedjeljak – petak) od 11- 15 sati.