(NE)OPIPLJIVOST DIGITALNOG: ODRŽAN 19. MEDIA MEDITERRANEA FESTIVAL U TITOVOM PARKU

Post-Internet art, razotkrivanje sustava i infrastruktura putem digitalnih radova koji su na njima nastali, njihova efemernost postavljena u kontekst otvorenog (i lažno prirodnog) prostora parka, naglasak na nuspojavi rada u manjku njegove materijalnosti samo su neke od tema koje su razrađene u izlagačkom djelu ovogodišnjeg festivala Media Mediterranea 19 udruge Metamedij koji je uspješno održan u petak 18. kolovoza u pulskom Titovom parku.

Digitalna romantika

Tema festivala bila je „Digitalna romantika“ koju je razradio umjetnički direktor Hrvoje Hiršl koji napominje da je njegova nakana bila promišljati o digitalnoj umjetnosti i specifičnosti infrastruktura koje se grade unutar decentraliziranih mreža gdje je sam napredak i razvoj eksponencijalan i toliko ubrzan da se gotovo i ne može pratiti.

– Ono što sam htio naznačiti unutar raspisa teme je da su sami sustavi koji leže iza toga puno bitniji. Kroz radove koje sam pozvao i selektirao za izložbu pokušavam prikazati to što je u pozadini – kako se to kroz vizualno može razotkriti, kako se sama infrastruktura koja leži iza toga se može naznačiti, kako da se uzdigne od slike koja slijedi trend – jer sve što se danas radi na vizualnoj bazi može biti aktualno samo unutar vrlo kratkog vremena“, pojašnjava Hiršl.

On je odabrao radove međunarodno priznatih umjetnika koji su se odlično uklopili u samu temu festivala te su se, svaki na svoj način, dotaknuli značajki sistema u kojem su stvoreni.

„Random Darknet Shopper“ !Mediengruppe Bitnik prikazuje rezultat nasumične kupovine automatiziranog online bota na dubokom webu. „204_NO_CONTENT“ Darka Fritza to izvješće o pogrešci koja se pojavljuje u internetskoj komunikaciji postavlja u realni prostor i izrađuje ga od kaktusa i crne lave na otoku Fuerteventura i na taj način prelazi iz digitalnog u materijalno. „Plagiat“ Davora Branimira Vinczea je audio rad koji propituje razliku između plagijata i citata u suvremenoj klasičnoj glazbi koja nije imuna na informacijsko smeća koje njeni autori svakodnevno gutaju na društvenim mrežama. „Away on vacation“ Jonasa Lunda je instalacija koja se sastoji od umjetnikova Macbook Pro računala, HD kamere, prilagođenog softvera i internetske veze u kojem računalo samostalno stvara slike u šalje ih na Instagram dok je umjetnik na godišnjem odmoru i na taj način tematizira pitanje rada u digitalnom okruženju.

„Curtains“ Nicolasa Sassoona je jednostavna kompjuterizirana animacija koja simulira dvije zavjese koje vijore na vjetru, dok je rad „If you see human then run“ autora Luisa Rodil–Fernándeza zanimljiv prikaz interakcije dva UI robota za učenje jezika koji uče imenice i glagole na engleskom jeziku iz različitih izvora (BBC, The New York Times, Washington Post, “Alisa u zemlji čudesa“) i generiraju nerijetko duhovite rečenice u obliku “Ako vidite (imenica) onda (glagol)”. „GIF Salon“ Anthonyja Antonellisa sastoji se od projekcije nekoliko GIF-ova u starim, dekorativnim okvirima koja ispipava razliku između gledanja GIF-ova na webu i u galerijama.

„Nedavna prapovijest“ i „Zlatna lubenica

U sklopu izložbenog djela postavljeni su i najbolji GIF-ovi koji su pristigli na natječaj „Nedavna prapovijest“, te pobjednički rad novog natječaja festivala “Zlatna lubenica” za mlade umjetnike i umjetničke kolektive iz Hrvatske koji se bave suvremenom umjetnošću, novim medijima i inovativnim umjetničkim praksama, a to je „Post Postcard“ Paule Šobat. Autorici je predsjednik udruge Metamedij Marino Jurcan uručio diplomu, a ona je u kratkom govoru objasnila da se njen rad kojeg je odabrao žiri kojeg su činili Oleg Šuran, Sunčica Ostojić i Marko Vojnić Gin, poigrava sa svrhom i simbolikom razglednice kao svojevrsnog podsjetnika na trenutak.

Predavanja i radionice za djecu

Uslijedila su potom dva zanimljiva predavanja povjesničarke umjetnosti, kustosice i kritičarke Irene Borić te višestruko nagrađivanog kompozitora Davora Branimira Vinczea. U svom predavanju Borić je predstavila projekt net.cube kojeg su uz nju koncipirale Martina Kontošić i Renata Šparada i koji nastoji osigurati uvjete za umjetničke internetske projekte, poticati domaće internetsko stvaralaštvo, njegovo kontekstualiziranje i mapiranje te komunikaciju među zainteresiranim akterima medijske scene. Davor Branimir Vincze je kroz prezentaciju vlastitih djela nastalih u posljednje tri godine, govorio o tome kako se “post-Interenet art” reflektira u suvremenoj glazbi. Gdje i kako suvremene tehnologije, društvene mreže, velike količine podataka, binarna vizija svijeta, manjak razumijevanja za sve što leži iza raznih sučelja koje svakodnevno koristimo, nalaze svoju interpretaciju u sklopu akustičkog doživljaja.

U sklopu festivala održane su i dvije radionice za djecu. Ekipa iz FabLaba Hrvatska održala je radionicu naziva „FabLabbing: od 2D digitalizacije do 3D ispisa“ u kojoj su se djeca upoznala s osnovama 2D digitalizacije te 3D ispisa. Polaznici su izradili svoj crtež ili kolaž kojeg su potom prenijeli kao otisak na tkaninu, a najbolji su radovi dobili i predmet izrađen na 3D printeru. Sekcija Djeca i Arhitektura Društva arhitekata Istre održala je radionicu naziva „DiA: romantični scenariji“ u kojoj su polaznici izradili nekoliko okvira za priču (kutija) u kojima su od gline modelirali scenografiju za prizore ljubavne igre. Sve je to snimano i montirano u GIF formatu, a u tome su im pomogle Maja Prokl i Ingrid Španić uz tehničku podršku Pulske filmske tvornice.

„Piknik soundtrack“

U sklopu festivala održan je i gastronomsko glazbeni program naziva „Piknik soundtrack“. Za gastronomski dio pobrinule su se Tea Bevandić i Andreja Buić iz SEK-a – solidarne ekološke kuhinje, dok su za glazbeni dio bili zaduženi Ansamble da camera/WunschBaum te Justin Case/Brian Air. Projekt Ansamble da camera/WunschBaum čine Sakadas – Branko Škara i Anamuhr – Anamarija Škara koji su u svom setu izveli repertoar satkan od starih majstora, baroknih sonata, klasičnih i romantičnih djela, do suvremenih skladbi i jazza, te organske elektroničke glazbe. Iza dvojnog imena Justin Case/Brian Air skriva se DJ Marino koji je za ovu priliku pripremio set u kojem je spojio ambijentalni–downtempo i melankolično–romantičnu indie pop elektroniku, a sve u znaku festivalske teme.

Festival Media Mediterranea 19 je i ove godine dokazao da je gradski park poput Titovog iznimno zahvalan okvir i okruženje za ovakvu vrstu sadržaja u kojem se propituju aktualni trendovi u novo-medijskoj produkciji te radi na razvoju publike na sustavno osmišljen i iznimno efektan način.

Fotografije Metamedij/Slaven RADOLOVIĆ