I N T E R V J U
IVAN FARKAŠ
Intervjuirali smo Ivana Farkaša, učenika 3. razreda Srednje škole Mate Blažine Labin. Našu je pažnju privukao svojim hobijem kojim se danas bavi sve više mladih u Labinu. Ivan je novopečeni DJ koji je glazbu do sada puštao na zabavama i rođendanima, a najnovija je suradnja sa labinskim klubom AlterEgo.
Porazgovarali smo s njime o početku glazbenog putovanja koji bi se u budućnosti možda moglo razviti u i posao.
Farkaš ističe: „Neopisiv je osjećaj kojeg proživljavam gledajući ljude koji se zabavljaju i plešu na glazbu koju ja izvodim.“. Svoje glazbene početke imao je u svoja četiri zida: „Instalirao sam program preko kojeg sam počeo uređivati i mixati glazbu“, rekao je. Sve što danas zna pripisuje vlastitom trudu i želji za učenjem, a vrijeme je pokazalo sav uložen trud i rad te smatra da je dosta naperedovao u odnosu na početke.
Do suradnje između Farkaša i AlterEga došlo je spontano: „Kao i uobičajeno, s društvom sam otišao u Alter gdje sam naletio na vlasnika, Alena Vozilu, s kojim sam imao prilike razgovarati o svom glazbenom stvaralaštvu i želji za nastupanjem u njegovom klubu. Vozila je bez ikakvog premišljanja odlučio ispuniti moju želju te mi ponudio mogućnost suradnje.“, veselo je istaknuo Farkaš.
U samim početcima njegove karijere okolina mu je bila velika podrška. Upitali smo ga koja vrsta glazbe najbolje prolazi kod publike, a on nam je izjavio da se nažalost ponajviše sluša glazba turbo-folk ili popularno nazvane cajke. Što se tiče njegovog glazbenog ukusa, rekao je kako sluša glazbu ovisno o osjećajima u tom trenutku, poput House-a, Trap-a, cajka i sl. Upoznavanje publike i interakcija s ljudima najdraži mu je dio ovog posla.
Kada se postavi pitanje napredovanja, ističe Farkaš: „Zasad je to samo hobi, a u budućnosti ne znam kamo će me voda odnijeti.“ Nadamo se da su neki novi planovi u razvoju te da će i dalje biti uspješan kao i do sada.
Ivana je intervjuirala i članak napisala Barbara Vozila.
MARIN STEPČIĆ
Škola. Javna ustanova ili metaforički rečeno, zatvor? Velika arhitektonska građevina s previše prostorija, hodnika, vrata, klupa, prozora, a premalo topline, kreativnosti, volje i nadanja. Ili možda čak i ne? Stvar je perspektive hoćemo li sami sebi otvarati nova vrata ili se beskonačno jadati koristeći dobro znanu parolu: „škola ubija kreativnost“. Maštanje, nadanje i najbitniji čimbenici: volja i želja. Nitko ne voli šest sati sjediti za istom klupom, okružen istim nekreativnim zidovima i kolegom iz klupe s čijim se ukusom za umjetnost uopće ne slažete. Paradoks. Gradnja sebe bitnija je od građenja kućica u Minecraftu kojeg volimo više od nas samih. Iako postoje pretpostavke da škola ubija kreativnost, postoje i učenici koji definitivno iskaču iz k(a)lupa.
Marin Stepčić, definicijski rečeno, učenik je četvrtog razreda srednje škole Mate Blažine Labin, ekonomist i osamnaestogodišnjak. Čovjek čija je vizija o svijetu sve samo ne crno – bijela. Fotograf, kreativac, vizionar i prije svega minimalist.
U sam dodir s fotoaparatom došao je sa svega šest godina. Ta naprava ga je veoma fascinirala te je s trinaest/četrnaest godina shvatio da se želi baviti upravo fotografijom. Na samom početku, dok nije znao da će fotografiranje u njemu izazvati ovoliku zanimaciju i intrigu, fotografirao je mobilnim telefonom. Ove godine odlučio je investirati u fotografsku opremu pa je nabavio „Canon EOS 77d“, odnosno jedan od najboljih „entry level“ fotoaparata. Smatra da je organizacija ključ svega, pa tako i samog uspjeha, bilo to u školi ili u određenom poslu. Napominje kako je veoma bitno posložiti prioritete. Marin se odlučio za fotografiju i nju drži na visokom nivou.
Roditelji nam stalno govore da je škola trenutno glavna i najbitnija obaveza i zbog toga Marin često dobiva pitanje „Zašto fotografija prije škole?” Kaže kako je odgovor vrlo jednostavan; škola mu je već posložena, dok je fotografija individualna pojedinost s kojom se još treba iskazati.
Marin nije imao nikakvu profesionalnu obuku i nije bio ni na kakvim tečajevima već je znanje koje ima o fotografiji stekao gledanjem različitih Youtube videozapisa, praćenjem Instagram profila koji su vezani uz fotografiju i videografiju. Naravno, osim gledanja videozapisa Marin je i izuzetno puno fotografirao što je zapravo i najvažnije. Svojim fotografijama želi prikazati ljudsku emociju, empatiju, estetiku, minimalizam i senzibilnost. „Ljudi većinom misle da iza fotografije postoji i određena priča, no to ne mora nužno biti tako. Bitan je sam prizor i osjećaj koji ta fotografija u nama budi. Uvijek je prisutna ta posebnost trenutka koji će vječno ostati zapamćen i zabilježen.“ Govori Marin.
Nakon završetka srednje škole planira upisati prometni fakultet u Rijeci, ali i dalje će mu fotografija biti glavna zanimacija. Marin je veliki kreativac i svu svoju inspiraciju crpi u samoj estetici života. Kada vidi određenu pojavu, zamisli ju na slici. Glavna vodilja mu je misao: “Kako prikazati nešto sasvim jednostavno na drugačiji i zanimljiviji način?” Također, inspiraciju mu daju i fotografi Peter Mckinnon i Adam Brimhall. Adam je Marinov najdraži fotograf zato što njegove fotografije sadrže izraženi minimalizam te automobile i motocikle. Osim društevnih mreža, koristi i Pinterest kao svoj “mood board”.
Marin je, kako smo napomenuli vrlo kreativan osamnaestogodišnjak koji ulaže puno truda i daje sve od sebe kako bi njegove fotografije bile jedinstvene. Također, svakodnevno teži usavršavanju i trudi se iz dana u dan napredovati u fotografiranju. Njegove radove možete pogledati na Instagram profilu „Stephoto“.
Leonarda Ivašić i Ines Bošković Gobo
MATIA LATIFOVIĆ
Još jedan kreativac, odnosno učenik koji iskače iz k(a)lupa jest Matia Latifović. Naime, on je učenik četvrtog razreda, smjer elektrotehnika, ali u svoja četiri zida i producent. Pretpostavljamo da mnogi od vas slušaju „rap“ glazbu ili bilo kakav drugi oblik glazbe, zar ne? No, jeste li se ikad zapitali koliki trud, talent i vrijeme stoji iza jedne pjesme te što se sve događa „iza kulisa“? Škola, inspiracija, prijatelji, glazba i njezino putovanje. Kako sve spojiti, a pritom i uživati? Više možete pročitati u nastavku.
Matia se prvi put pronašao u ulozi
producenta kada je jednog dana otvorio program za izradu glazbe pod nazivom:
„Fl studio“. Probao je napraviti instrumental s prijateljima koji su mu bili nit
vodilja za melodiju i cjelokupni početak. U glazbenom procesu glavni faktor bio
je njegov najdraži producent
Nick Mira koji je član producentske kuće „Internet Money“. Navodi kako ga
njegovi video uradci i dalje potiču na stvaranje beatova (osnova
svakog glazbenog uratka i jednog od najbitnijih elemenata u modernoj produkciji) i u tome da bude što bolji u svom radu.
Također saznajemo da su vrlo bitan čimbenik i Matijini prijatelji: „poseban je
to osjećaj kada se njima sviđa moj rad“. Iako se već dugi period bavi
produciranjem, i dalje na to gleda samo kao nešto što radi zbog osobnog
zadovoljstva: „Možda jednoga dana odlučim svoje radove objaviti na Youtube-u.
Uvijek se nadam da će me netko tim putem „otkriti“, i da će se moj hobi
pretvoriti u neki side job, odnosno posao sa strane“. Zaključuje Matia.
Tijekom ovog intervjua, od Matie smo mogli saznati mnoge korisne informacije o samoj glazbi, kao na primjer da se glazba sastoji od triju čimbenika: produkcije, izvođača, i mixa/mastera, no Matia ne favorizira. Za njega su jednako važna sva tri područja, iako sama produkcija čini čak 33% svake pjesme.
Što se tiče planova za daljnji razvitak, navodi kako su svi projekti zasad prilično mali, nastali samo iz znatiželje i zabave. Ali, nitko ne zna kakve prilike budućeg producenta čekaju u budućnosti.
Što se tiče inspiracije za izradu pozadinske glazbe, Matiji su melodije uvijek
bile najteži faktor izrade beatova zbog toga što nije pohađao glazbenu
školu pa nikad nije naučio svirati instrument. Većinom koristi loop-ove
(već napravljene melodije) ili pita prijatelje glazbenike za pomoć. „To je
jednostavan proces, prvo napravim progression, onda krenem na glavnu
melodiju i, kada mi se to svidi, krenem s pozadinskim melodijama i zvukovima“,
govori Matia. Osim što se bavi produkcijom, piše
i pjesme. Svoju prvu pjesmu napisao je prije godinu dana sa dvojicom
prijatelja; Marinom Stepčićem (Step) i Andrejem Mohorovićem (Plima): „No, kao
što sam rekao, bila je to prva pjesma i iskreno, nije bila previše dobra. Kroz
produkciju koju radim s vremenom sam naučio mix i master vokala te me to
dodatno potaklo na pisanje i usavršavanje pjesama pa sam ih do sada napisao i
snimio oko petnaest“.
Za kraj ne smijemo izostaviti i njegovo umjetničko ime „Palin“ koje, kako Matia
navodi najbolje opisuje njega samog. Ideja oko imena proizašla je iz već
postojećih imena njegovih prijatelja izvođača te njihovog istog početnog slova
umjetničkog imena; “Plima” i “Pllatina”.
Iako možemo vidjeti da je cijela ideja oko produkcije u samom početku, nadamo se da će se Matijini snovi ispuniti te da će za njega to biti početak nečega velikog.
