Međunarodni brakovi

MEĐUNARODNI BRAKOVI

Svi smo prisustvovali vjenčanju svojih poznanika, rodbine, prijatelja. No vjerujem kako nije svatko imao priliku biti dio vjenčanja u Hrvatskoj čiji mladenci nisu Hrvati, a neki nisu ni iste nacionalnosti. Iz tog razloga veoma je bitna osoba koja može sve tečno prevesti kako bi si mladenci na kraju rekli sudbonosno  „Da“, „Yes“, „Si“ ili “Ja”. Pred nekoliko godina u ovaj neobičan, ali ljubavlju ispunjavajući  posao uputila se Karla Golja Milevoj. U nastavku Vam donosimo više o njoj.

Ja sam Karla Golja Milevoj. Profesor sam engleskog i njemačkog jezika i književnosti. Od 2003. predajem engleski jezik u Srednjoj školi Mate Blažine u Labinu i obožavam svoj posao. Studirala sam na Ca’ Foscari u Veneciji, a petu godinu sam završila na Sveučilištu u Readingu u Velikoj Britaniji.

Godine 2008. položila sam ispit za sudskog tumača za engleski i njemački jezik, a poslove prevođenja prihvaćam ovisno o tome koliko mi prije svega to privatne obveze i rad u školi dozvole. Što se tiče prevođenja, najviše uživam u prevođenju vjenčanja, u što sam se upustila sasvim slučajno kada me prije nekoliko godina kontaktirala vlasnica agencije za organizaciju vjenčanja Flammeum iz Pule, s kojima najviše i surađujem. Naime, svake godine sve je veći interes stranih državljana za vjenčanje u Republici Hrvatskoj. Uglavnom se radi o terminima u ljetnim mjesecima, što meni odgovara jer nema nastave, a nerijetko me prati moja obitelj pa taj dan iskoristimo za obiteljski izlet. Što se tiče gradova, dosad sam prevodila u Puli, Rovinju, Balama, Poreču, Opatiji, Rijeci, Labinu. Zahvaljujući predivnoj prirodi, mladenci se većinom odlučuju za vjenčanja na otvorenom, primjerice na Sv.Katarini i Crvenom otoku kraj Rovinja, odnosno Svetoj stijeni na Verudi (Pula), u dvorištu neke vile ili restorana. Čarobne ruke kreativnih vlasnica agencije, Eneje Pliško i Sanele Mašinović, svaki prostor i lokaciju, sukladno željama mladenaca, učine bajkovitom.

Teško je izdvojiti koje je vjenčanje za mene bilo najposebnije jer je vjenčanje čin koje je samo po sebi čarobno, a za svaki par nešto najljepše i najposebnije. Međutim, ipak bih izdvojila jednu ludost koju sam napravila prije par godina, a to je da sam na štakama zbog ozljede noge hodala kroz šumu do Svete stijene. To vjenčanje mi je ujedno ostalo u posebnom sjećanju jer je bilo jako emotivno. Osim hodanja kroz šumu, u posebnom mi je sjećanju vjenčanje na Crvenom otoku kada su matičarku i mene gliserom prebacili na otok.

Danijela Dajić