CIKLUS IZLOŽBI V.I.T.R.I.O.L. / “Anti tijelo” Marka Markovića
U subotu je u Galeriji KuC-a “Lamparna” u Labinu, u sklopu izložbenog ciklusa V.I.T.R.I.O.L. (Visita Interiora Terrae Rectificando Invenies Occultum Lapidem, ili u prijevodu: Posjeti Unutrašnjost Zemlje i Pročišćavajući Izmisli Tajni Kamen), otvorena samostalna izložba “Anti tijelo” jednog od najeminentnijih hrvatskih umjetnika mlađeg naraštaja, Marka Markovića.
Ova posljednja izložba Galerije “Lamparna” prije ljetne stanke ujedno je svojevrsna najava predstojećeg Bijenala industrijske umjetnosti koje započinje 20. srpnja.
Marko Marković, ubrzo nakon što je diplomirao 2007. slikarstvo u klasi profesora Gorkog Žuvele na splitskoj Umjetničkoj akademiji, svoj izraz pronalazi ponajprije u performansu i performativnim formama koje uključuju sudjelovanje publike, kao što je happening, akcije i intervencije u javnom prostoru. Jedan od prvih Markovićevih performansa, koji se danas može smatrati i kao njegov programatski rad, pod nazivom “Eksponat” izveo je 2008. godine u Splitu, kad je izložio samoga sebe, ali je istovremeno bio i čuvar sebe kao izloška, kako bi si time osigurao honorar namijenjen čuvarima galerije. Tom situacijom zarađivanja na izlaganju samoga sebe govori o poziciji suvremenog umjetnika, metaforički ali istodobno i doslovno: kao o vrlo konkretnoj socijalno-ekonomskoj situaciji. Kako u ovom tako i u svim idućim, vidljivo je da je za Markovića performans simbolički čin i sredstvo kojim će, između ostaloga, upozoravati na nepravde i okrutnosti suvremenog društva.
Kao kada je na splitskoj rivi istresao hrpu plastične ambalaže koju su odmah razgrabili sakupljači boca za recikliranje. Potencirajući vidljivost ove pojave upozorio je na dramatično siromaštvo i ekonomsku nejednakost koje vladaju oko nas. Ili kada je, zajedno s obespravljenim radnicima i radnicama Dalmacijavina i Uzora, izveo performans tijekom kojeg su mu radnice “uzele mjeru” i iskrojile mu odijelo, koje on odijeva i time materijalizira i širi poruku radnika. Za taj je performans dobio Nagradu Radoslav Putar za 2011. godinu.
Druga linija njegovih performansa, samo naizgled i drugačije tematike, u sferi je radikalnog body arta. Iako je sredstvo izraza njegovo tijelo, tema je zapravo i dalje društvo, ili kolektivno stanje s njegovim negativnim ili pozitivnim konotacijama.
Na primjer, u ciklusu performansa pod nazivom “Samojed” čin pasivnog promatranja publike kako performer kroz slamčicu iz svoje vene pije vlastitu krv ili jede komadić vlastitog mesa, pretvara sve prisutne u sudionike – ili sukrivce – svojevrsnog autokanibalističkog čina. Selekcijom radova za izložbu u Galeriji “Lamparna” Marko Marković stvara ambijentalnu instalaciju čiju formu čine zvuk, slika i prostor, pri tom koristeći dokumentaciju (fotografije, video) performansa iz serije “Samojed” koju postavlja u odnos prema zvuku (npr. rika tigra zatvorenog u kavez i lišenog slobode), čime stvara paralelu te generira novu atmosferu. Kako bi posjetiteljima Galerije “Lamparna” i “uživo” ilustrirao potonje, autor će na otvorenju izložbe izvesti audio performans.
Sloboda čovjeka sastoji se u tome da slijedi zakone prirode jer ih je on sam priznao kao takve, a ne zato što su mu vanjski nametnute od bilo kakve tuđe volje, ljudske ili božanske, kolektivne ili individualne.
Uzmimo simbiozu kao tip ponašanja u prirodi, pri čemu dvije pojedinačne vrste imaju koristi jedna od druge uzajamno se podupirući. Kako možemo sagledati naturalizam – odnos ljudi i prirode – odnos između ljudi i ne-ljudi?
Dakle, dok se naša moderna multikulturalistička ontologija temelji na simbiotskoj implikaciji jedinstva prirode i pluralnosti kultura, koncept autohtonih naroda pretpostavlja duhovno jedinstvo i tjelesnu raznolikost – ili, drugim riječima, jedna “kultura”, više “priroda”.
Svaka vrsta subjekta percipira sebe i svoj svijet na isti način na koji mi percipiramo sebe i svoj svijet. “Kultura” je ono kako vidimo sebe kad kažemo “ja” , rekao je Marko Marković za svoje Anti tijelo.
Izložba ostaje otvorena do 23. lipnja, svakodnevno, osim nedjelje, od 17 do 20 sati. (Branko BIOČIĆ)
Izvor: Glas Istre
