Category: Novosti

Instalacija “HOTel” Albana Muje na labinskom ‘šohtu’

U subotu 17. studenog, na labinskom Pijacalu (dvorište iza KuC-a “Lamparna”) izvedena je akcija postavljanja umjetničkog rada – instalacije “HOTel” kosovskog umjetnika Alban Muje, na izvozni toranj okna Podlabin, lokalnoj a i široj javnosti poznatiji kao ‘šoht’.

Ova je izložba realizirana u sklopu izložbenog ciklusa V.I.T.R.I.O.L. , kojeg Galerija “Lamparna” kontinuirano provodi od 2016. godine, a koji propituje odnose suvremene umjetnosti, trenutne ekonomske i socio-političke situacije te drevnih ezoterijsko-alkemijskih filozofskih premisa i praksi. Navedena je izložba ostvarena i kao dio programa zatvaranja 2. Bijenala industrijske umjetnosti, koji je trebao biti održan 28. listopada, ali je, kao i performans POZZO XXI Metal Gurua, zbog lošeg vremena veći dio planiranog programa, uključujući i Mujinu instalaciju, morao biti odgođen te je konačno realiziran 17. i 18. studenog.  Instalacija HOTel bila je uključena i u multimedijalni performans/akciju “Pozzo XXl” koji je također održan na podlabinskom Pijacalu ispod ‘Šohta’, 18. studenog u 15 sati.  Tom je prigodom natpis hotel, na kojem stalno gore samo prva tri slova HOT dok su preostala dva slova EL “u kvaru” i pale se samo povremeno, svečano otkriven pred mnoštvom prisutnih građana odmah nakon završetka inaugurativnog govora Massima Savića, člana i jednog od osnivača Metal Gurua. Ovim aproprijacijskim umjetničkim činom Metal Guru naglašava potrebu za jednim drugačijim čitanjem vlastitog, labinskog toposa, te upozorava na sve veći, narastajući trend vulgarne turističke eksploatacije kojom se osiromašuju i, u konačnici, devastiraju lokaliteti zahvaćeni neodrživim turizmom, kao i njihovi narativi u formi etnosa i etosa.

“Jedva vidljivi i oštećeni neonski natpisi motela ili hotela, duž sumračnih autoputeva, obavezan su misse-an-scène filmova ceste, ‘on the road’ poetike ‘predivnih loosera’ u filmovima Sam Sheparda ili Wim Wendersa. Ali, prebačeni na jugoistok Europe, u ‘brdoviti Balkan’ gdje autocesta otpadnika vodi kroz opasne prijevoje, i zavojita je i daleko manje šarmantna, gdje je beskrupulozna tranzicija zamijenila ‘easy riding’ i šarm buntovništva, gdje nema govora o svojevoljnom izlasku iz sistemske Mašine, nego o kolonijalizaciji kapital(izm)om i prisilnom guranju čitavih naroda u njene ralje i, potom, ispljuvavanju na margine velike i složne Ujedinjene Europe – tu, u takvom okružju, nedorečena oznaka za hotel kao mjesto odmora i okrijepe putnika, ima daleko zlokobnije značenje nego što bi to bila oaza ‘usamljenog jahača’  kroz bespuća Arizone. Ovdje su bespuća i pustopoljine upisana u više platoa nego što bi to bila samozemljopisna karta i HOT.. postaje oznaka koja kao Os probija sve njihove sedimente: od posljedica suvremene ekonomske globalizacije do ekstrakcije nade u budućnost, slomljenosti situacije i generirane opće apatije. Natpis kojeg nitko ne mari popraviti, ali ipak tinja zadnjim snagama, priziva otkucaje posljednjeg trenutka za bilo kakvu (re)akciju..nešto..bilo što… U trenutku kada se čak i najradikalnije strategije otpora, jednako kao i one najsofisticiranije, pokazuju beskorisnima, HOT.. postavlja pitanje naše ne/moći i kada smo to, do vraga, pristali na tinjanje…”. (izvadak iz teksta Damira Stojnića “HOT.. AND BOILING POT” za katalog izložbe,  studeni 2018.).

Vizualni je umjetnik i redatelj Alban Muja rođen je u Mitrovici na Kosovu (1980.), diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Prištini. Pod utjecajem prvenstveno društvenih, političkih i ekonomskih procesa transformacije u široj regiji, istražuje povijest i socio-političke teme i povezuje ih sa svojom pozicijom na Kosovu danas. Njegov rad obuhvaća širok raspon medija, uključujući videoinstalaciju, kratki film, dokumentarni film, crtež, slikarstvo, fotografiju i performans. Mujina djela izlagana su na raznim festivalima, umjetničkim sajmovima, grupnim i samostalnim izložbama: ŠKUC, Ljubljana; Nacionalna galerija Kosova, Priština; Miza Galerija, Tirana; Centar za suvremenu umjetnost Stanica, Priština; Viennafiar, Austrija; Galerija Myymala2, Helsinki; UnionDocs, New York; Able Kulturverein, Berlin; Galerija SIZ, Rijeka; 2. Bijenale suvremene umjetnosti u Konjicu; Moskovski međunarodni bijenale; 28. Ljubljanski grafički bijenale; MMSU, Rijeka; Slovačka nacionalna galerija, Bratislava; Muzej suvremene umjetnosti Vojvodine, Novi Sad; 1. Teheranski bijenale; Sveučilište Columbia, New York; Berlinale – 60. Film Festival, Berlin; Delaware centar za suvremenu umjetnost; VOLTA 5, Basel; Cyberfest, St. Petersburg; 53. Međunarodni festival kratkog filma Oberhausen; Open Space, Beč; NGBK, Berlin; Brot Kunsthalle, Beč; ARTspace Media Art, New York; Muzej umjetnosti Göteborg; 5. Cetinje Biennale; Galerija Nova, Zagreb; Gradski muzej, Ljubljana,… Od 2012. godine predaje konceptualnu umjetnost na Odsjeku za nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Prištini.

Trajanje ove izložbe na otvorenom ovisiti će o vremenskim prilikama, s mogućnošću da se premjesti i na neke druge lokacije u blizini KuC-a “Lamparna”.

Ciklus izložbi V.I.T.R.I.O.L., kojeg sufinancira Ministarstvo kulture RH i u kome su do sada (2016.-2018.) sudjelovali Davor Dundara, Dorotea Smrkinić, Tajči Čekada, Sven Stilinović, Marko Marković, Bojan Štokelj, IRWIN, Vladimir Gudac, Vladimir Knežević, Mangelos, L.A.E. XXI, Bojan Šumonja i Robert Pauletta, kao i grupna izložba studenata APU Rijeka (Tanja Blašković, Dajana Jurman – Osip, Dominik Grdić, Ivana Butković, Robert Maloić), završit će krajem ove godine s ‘in memoriam’ izložbom nedavno preminog umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta.

Završio još jedan Shpeena DOX

Shpeena DOX je ove godine kroz 3 večeri na 2 lokacije prikazala 8 kratkometražnih i 5 dugometražnih filmova.

Treće izdanje festivala je službeno započelo 10.srpnja malo drugačijom medijskom konferencijom. Uz najavu ovogodišnjeg programa, zainteresirani su mogli uživati u projekciji filma “143° “ pulskog redatelja Danila Lole Ilića te se kasnije sa njime i upoznati, kao i sa glavnom glumicom Aidom Šehić.

U periodu do glavnog programa, održane su i dvije radionice za djecu: radionica snimanja dokumentarnog filma „DokUMentiram“ te likovna radionica „Mislim zeleno“.

Upravo je film naziva „Skrij, skrij se, dok te ne nađu“ kojeg su stvorila djeca na radionici DokUMentiram dobio priliku otvoriti glavni dio programa. Špina je bila ispunjena do zadnjeg mjesta, a u nedostatku stolica, poslužili su i okolni zidići. Nakon ovog, prikazan je još jedan uradak sa dječjih radionica i to s radionice „POP-UP“ film pod vodstvom producentice Biance Dagostin Demetlika i snimatelja Gorana Načinovića.

Uslijedili su animirani film „Alike“, kratki „Život plastične vrećice“, simpatičan „Moj stan“ te duhoviti „Turizam!“. Prvu je večer zatvorila Nicole Vidak sa pratnjom kroz 45-minutni koncert koji je dodatno uljepšao već ionako lijepu večer.

Drugi dan festivala je otvorio film „Gangster te voli“. Ni kišne kapi koje su u par navrata prijetile projekciji nisu spriječile publiku koja je htjela saznati rasplet filma. Film „Dan oslobođenja“ nažalost, nije bio te sreće. Nakon tridesetak minuta filma, kišne su se kapi uspjele progurati kroz Laibachovu glazbu te je projekcija bila prekinuta.

Trećeg dana festivala, projekcije su se sa starogradske špine preselile u amfiteatar Parka Skulptura Dubrova. U suradnji sa Solarnim kinom, projekcije je omogućila solarna energija. Nakon kratkih animiranih filmova ekološke tematike „Go greener“, prikazana su dva dugometražna filma, rumunjski „Cinema, Mon Amour“ te srpski „Hotel dvojka“.

Ove je godine festival prepoznat i od strane donatora te je tako projekt financiran od strane Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva te Zaklade „Kajo Dadić” iz sredstava Filantropskog fonda “Zajedno za zajednicu” te od strane HEP-a kroz natječaj „Svjetlo na zajedničkom putu.” Shpeena DOX festival dio je programa Labin Art Republike.

Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe opojnih droga

Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe opojnih droga obilježiti će se podjelom IPA brošura „DROGA“ te okruglim stolom ispred KuC-a “Lamparna” pod nazivom „Droga – tamna strana života“.

Program se nastavlja na igralištu u naselju Štrmac gdje će revijalnu malonogometnu utakmicu odigrati korisnici Kluba mladih “Klub 21”.

Categories: Najava Novost Novosti

30. OBLJETNICA ŠTRAJKA LABINSKIH RUDARA

Klub mladih “Klub 21” KuC-a “Lamparna” obilježiti će 30. obljetnicu štrajka labinskih rudara (1987.- 2017.) izložbom fotografija Borisa Cvjetanovića “Labinski rudari 1987.” u Galeriji “Lamparna”,  koja se otvara u petak, 12. svibnja u 20 sati.

Štrajk rudara Istarskih ugljenokopa “Tupljak” (sljednik nekadašnje radne organizacije IU “Raša”) započeo je 8. travnja 1987. i trajao je punih 33 dana. Štrajk je započeo tako što je tog dana grupa od 85 radnika druge smjene rudnika u Tupljaku odbila sići u jamu  zahtjevajući „povećanje ličnog dohotka od 100% za sve radnike uključene u proizvodnju, rješenje stambenih problema i kompenzaciju od sindikata za izgubljene sate u štrajku”. Ubrzo im se pridružuju rudari prve smjene, a sutradan i rudari Jame Labin. Od ukupno 1700 rudara u štrajku je sudjelovalo, ovisno o izvoru, njih 1000 – 1400.  Bila je to već druga obustava rada (kako se tada štrajk službeno nazivao) u godinu dana, pa se očekivalo da će se stanje opet brzo smiriti. Pogotovo zato što u samoupravno-socijalističkom sustavu bivše države, koji zbog očuvanja “bratstva i jedinstva” nije dozvoljavao društvenu polarizaciju, gotovo da nije bilo organiziranih socijalnih nemira unatoč velikoj gospodarskoj krizi.

No rudari Hrvati, Srbi, Bosanci, Kosovari,.. te ostale etničke grupe nastupali su zajedno i ovog puta nisu poslušali partijsku direktivu, već su uporno tražili ne samo povećanje svojih plaća nego i poboljšanje radnih i životnih uvjeta te smjene čelnih rukovoditelja radne organizacije. Međutim, kriza Istarskih ugljenokopa, koja je započela još krajem 60.-tih (već 1971. donesen je Zakon o supstituciji ugljenokopa u Hrvatskoj), bila je ne samo odraz gospodarske krize, uzrokovane golemim poremećajima u ekonomskom životu temeljenom na društvenom vlasništvu kojim su upravljala centralna privredno-politička rukovodstva vrlo niske stručnosti, nego i političke krize u bivšoj državi. Godinu dana ranije, u proljeće 1987. na čelo Srbije dolazi Slobodan Milošević koji na nemire i demonstracije na Kosovu odgovara serijom velikosrpskih mitinga. Strmoglavi pad izvoza, katastrofalni trgovinski deficit i otplate golemih dugova zbog investicija u ‘politički’ a ne ekonomski održive projekte, dovelo je do devalvacija dinara i drastičnog pada standarda. S polica trgovina nestala je mnoga uvozna roba, zemlja nije bila u stanju plaćati uvoz nafte, opreme i sirovina, nastajali su česti prekidi u procesima proizvodnje, počela se uvoditi racionirana opskrba gorivom i drugim deficitarnim proizvodima, a centralizirana vlast nije znala naći radikalan i brzi izlaz iz te situacije. Osim toga, Istarskim ugljenokopima nisu pogodovali ni tadašnji trendovi u svjetskom gospodarstvu koje se sve više orijentiralo prema jeftinijoj i ekološki prihvatljivijoj nafti, a na tržištu se pojavljuje znatno jeftiniji i kvalitetniji ugljen iz Poljske, Kine,…

 

Iako se obustava rada odužila, nije prema štrajkašima bilo nikakve represije već se “ratovalo” isključivo verbalno na zborovima rudara koji su se održavali najčešće u prostorima današnje Gradske knjižnice Labin ili preko medija. Trideset četvtog dana od izbijanja štrajka, 11. svibnja 1987. svi su se rudari vratili na posao, dvojica rukovodilaca bili su prinuđeni da podnesu ostavke, a usvojen je i novi pravilnik prema kojem su se plaće rudara povećale za 46%, dok je omjer plaća direktora i radnika limitiran na 2:1.

 

No kriza time nije zaustavljena i već 1988. god zatvara se labinski rudnik, a 1999. i posljednji rudnik u Hrvatskoj, onaj u Tupljaku.  Jedinstvena ocjena stručnjaka jest da je štrajk labinskih rudara ubrzao raspad bivše Jugoslavije.

 

Boris Cvjetanović rođen je 1953. godine u Zagrebu. Diplomirao je  1976. na Pedagoškoj Akademiji u Zagrebu – odsjek likovne umjetnosti. Od 1976. do 1984. radio je kao restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu. 1981. godine počeo se profesionalno baviti fotografijom. Iste godine počinje raditi za studentski časopis SL da bi 1987. godine postao urednik fotografije. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta (Hrvatska, Europa, SAD, Japan, Australija…). Dobitnik je nekoliko prestižnih nagrada (1st Tokyo International Photo-Biennale ’95 u Japanu, Grand Prix na izložbi Hrvatska fotografija ’97, nagrada Homo Volans ’97). 1996. godine izdaje knjigu fotografija “Prizori bez značaja”, a iste godine njegove fotografije objavljene su knjizi “Echoes – Contemporary Art at the Age of Endless Conclusions” Francesca Bonamija (The Monacelli Press, New York, 1996). Njegove fotografije dio su nekoliko značajnih svjetskih zbirki: Tokyo Metropolitan Museum of Photography; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Galerija Dante Marino Cettina, Umag; Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka; Galerija umjetnina Split; Narodni muzej Zadar – Galerija umjetnina; Hrvatski povijesni muzej, Zagreb te nekoliko privatnih zbirki. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.

 

Osim fotografija Borisa Cvjetanovića iz ciklusa “Labinski rudari” snimljenih u travnju 1987. godine,  izložba je upotpunjena tonskim zapisom radijskih emisija o štrajku čije nam je korištenje omogućio web portal audioifotoarhiv.com

Održana panel diskusija “Primjeri uspješnih pritisaka građana za zaštitu javnog interesa u prostornom planiranju –građani kao korektiv investitorskom urbanizmu”

Nužnost građanskog aktivizma i solidarnost kao osnovni preduvjet za očuvanje prostora od investitorskog urbanizma i predatorskih «razvojnih» projekata – zajednički je zaključak s tribine «Primjeri uspješnih pritisaka građana za zaštitu javnog interesa u prostornom planiranju”održane 25. travnja 2017. u Labinu.

Predstavnica Zelene Istre i moderatorica tribine Dušica Radojčiću uvodu je naglasila kako su prostorni planovi i instrument za provedbu razvojnih politika u nekom prostoru i instrument očuvanja okoliša. Stoga bi se u izradi prostornih planova trebale uskladiti aspiracije stanovništva za očuvanjem kvalitete života i zdravlja s pojedinačnim investitorskim interesima, a to u praksi nije slučaj. Investitori u planove lako uključuju svoje interese dok se građani u planiranje pozivaju samo formalno i to na kraju procedure kada ne postoji mogućnost bitnih promjena plana. Lokalna uprava, koja bi trebala identificirati i provoditi ono što je u javnom interesu, u prostorno planiranje umjesto javnog interesa ugrađuje političke špekulacije i korumpirane prakse. Nešto što je samo po sebi razumljivo, ali i ugrađeno u propise – sudjelovanje zainteresirane lokalne javnosti, događa se samo ako se građani za to izbore. Stoga su na tribinu pozvani predstavnici nekoliko uspješnih građanskih inicijativa koji su u postupak donošenja odluka uspjeli ugraditi javni interes. Time se željelo potaknuti sadašnje građanske inicijative, poput inicijative «Volim Prtlog» i sve potencijalne buduće na angažman za zaštitu svog kraja. Toni Erdfeld iz građanske inicijative «Naš Potok» iz Pazina ispričao je kako su uspjeli zastaviti projekt Hrvatskih voda pod nazivom «Uređenje korita vodotoka Pazinčice uzvodno od mosta Rijavec», koji je zapravo značio betoniranje korita vodotoka Pazinčice i uništavanje omiljenog rekeacijskog područja mještana neobične prirodne ljepote. Zbog velikog interesa javnosti, Grad Pazin formirao je Radni tim za Pazinčicu u koji su imenovani svi zainteresirani akteri, te je pokrenut postupak izrade Plana upravljanja područjem Natura 2000 u slivu Pazinčice, za što je novac osiguran iz proračuna. Goran Draščić iz inicijative «Za čist grad» iz Buzeta,koju čine predstavnici građana, trgovačkih društava i obrtnika, opisao je kako su se usprotivili izmjenama Urbanističkog plana uređenja gospodarske zone mala Huba 2, kojima se htjelo omogućiti gradnju kompostane na gnoj iz peradarskih farmi u gospodarskoj zoni, udaljenoj samo 20 m od od građevinskog područja naselja. U tome su, nakon mnogo peripetija i muka, i uspjeli te se na skoroj trećoj ponovljenoj javnoj raspravi o UPU mala Huba 2 očekuje izbacivanje sporne odluke iz Plana. Draščić je savjetovao svima koji se nađu u sličnoj situaciji borbu «na više frontova» jer se time povećavaju izgledi za uspjeh. Mario Božac, predstavnik inicijative građana protiv kamenoloma u Marčani, ispričao je kako su nakon što su Ministarstvo zaštite okoliša i Općina Marčana ignorirali njihova upozorenja na nezakonitosti studija utjecaj na okoliš za dva kamenoloma u Marčani pravdu pronašli na Sudu, koji je poništio rješenja o prihvatljivosti oba kamenoloma i postupak vratio na početak. Enes Ćerimagić, pravnik iz Zelene akcije, koja je ujedno dio inicijative «Srđ je naš iz Dubrovnika»,ispričao je slučaj dugogodišnje borbe građana protiv moćnih igrača – države, županije, grada i investitora protiv apartmanizacije pod krinkom golfa na Srđu. Solidarnost između organizacija civilnog društva s iskustvom, znanjem i resursima i građanskih inicijativa prepoznao je kao jedan od ključeva uspjeha. Drugi važan element je stručnost u pravnim pitanjima, koja je njima i omogućila dvije pobjede na sudu.

Zelena Istra tribinu je organizirala u Labinu kako bi podržala građansku inicijativu «Volim Prtlog», čija je predstavnica Ivona Kiršićposljednja predstavila što poduzima zainteresirana javnost za zaštitu Prtloga – značajnog krajobraza, najljepše očuvane plaže i omiljenog kupališta mještana od urbanizacije. Inicijativa se formirala nakon odluke Gradskog vijeća Grada Labina u studenom 2016. o izradi Urbanističkog plana uređenja Turističkog razvojnog područja Prtlog 2. Danas na tom području ima samo nekoliko kuća a nova gradnja nije dopuštena. Izmjenama Plana želi se omogućiti turističko-ugostiteljska izgradnja investitorima koji su zemljište kupili po cijeni poljoprivrednog, da bi zatim zatražili i dobili prenamjenu u građevinsko.

Zelena Istra, koja je podršku davala svim predstavljenim inicijativama, pomoć je ponudila i inicijativi «Volim Prtlog». U diskusiji koja uslijedila nakon predstavljanja inicijativa prenesena su dodatna iskustva i na temelju njih savjeti i preporuke Labinjanima. Među komentarima publike bili su i da, bez obzira na uspješnost neke inicijative, treba uvijek biti na oprezu, jer se gradske uprave znaju poslužiti svakakvim lukavstvima da bi izigrale građane; da bi se građani u postupak planiranja trebali uključiti puno ranije kada je o nekom velikom zahvatu u prostoru riječ, npr. putem javnih zborova ili tribina na kojima bi bio predstavljen idejni projekt prije ugradnje u prostorni plan.

Radojčićje istaknula kako pravo na sudjelovanje u odlučivanju o vlastitom okolišu postoji na papiru, kao što je i neposredno uključivanje građana u odlučivanje utvrđeno i Ustavom. No, mi smo neuređena, duboko korumpirana država s niskim demokratskim standardima pa ta prava ostaju uglavnom «papirata». Za njihovu provedbu u praksi građani se moraju izboriti. Građani su sve svjesniji toga i lokalne građanske inicijative postaju sve brojnije.

Radojčić je tribinu zaključila kako su jedinice lokalne uprave odgovorne za uređenje svog prostora. No, neodgovorno ponašanje, poput prodaje poljoprivrednog zemljišta špekulantima, omogućavajući potom prenamjenu u građevinsko i time nemoralnu zaradu, nije moguće kazniti jer ne postoje propisi koji bi to sankcionirali. Stoga je pozvala građane da takvo neodgovorno, klijentelističko i koruptivno ponašanje lokalne uprave kazne sami – i to i na predstojećim izborima.

Izvor: www.zelena-istra.hr

Categories: Novosti Obavijesti